U istraživanju Platonove filozofije politike predmet analize su tridijaloga koja je napisao u različitim fazama filozofskog promišljanjapolitike. To su: Država, dijalog za kojeg se smatra da je nastao negdjeoko 374/370. g stare ere zbog čega se ubraja u skupinu dijaloganastalih u drugoj fazi pisanja. Zatim, dijalozi Državnik napisan oko367/360 stare ere i Zakoni koji su nastali nakon Države i Državnikaoko 350/340. g stare ere i pripadaju posljednjoj fazi Platonovogstvaralaštva. Cilj istraživanja je preispitati evoluciju, transformaciju i kontekstualizaciju Platonovovih stavova o filozofiji politike kroznavedene dijaloge kako bi se ustanovilo kojim idejama Platon kroz svatri dijaloga ostaje dosljedan, koje transformiše i koje ideje više nisuoperativne. Istraživanje polazi od razmatranja političkih i kulturnihosobenosti grčkog polisa koje su značajno utjecale na Platonovefilozofske refleksije o politici i polisu. Bitne zasluge za oblikovanjePlatonove filozofije pripadaju sofistima, a naročito Sokratu o čemu sepolemiše u prvom poglavlju. Sofistički relativizam potaknuo je Platonaza iznalaženjem apsolutnih i važećih mjerila i vrijednosti u politici iživotu, dok ga Sokratov tzv. etički intelektualizam i osuda na smrtpreobražavaju u tragaoca za najboljom državom u kojoj osvješteni,moralni građani djeluju u zajedničkom interesu i za zajedničko dobro.U Državi se istražuju filozofski i politički argumenti koji podržavajunekoliko ključnih teza poput: istraživanja pravednosti, paidei, rodnompitanju i problemu zajedničke svojine, kao i zahtjevu za vladavinomfilozofa. U Državniku akcenat je na preispitivanju vještine državništvasa osvrtom na portret idealnog vladara filozofa u Državi kako bi seustanovile moguće sličnosti ili odstupanja. Zatim vrednovanje zakonakao druge najbolje alternative u odsustvu idealnog vladara. DijalogZakoni je posljednje djelo koje je Platon napisao i u kojem se ponovovraća opisu najbolje političke zajednice. Razlika u odnosu na Državu jePlatonova spremnost da drugu najbolju državu približi stvarnosti, našto je vjerovatno imao utjecaja i njegov boravak u Sirakuzi. Platon uZakonima odstupa od fundamentalnih ideja iznesenih u Državi poputideja o zajednici žena, djece, imovine, naglašava značaj zakona kaosredstva ograničenja političke moći i samovolje, ostaje dosljedanuvjerenju da je paideia osnova moralne transformacije zajednice,pozitivnije u odnosu na Državu i Državnika vrednuje demokratiju,snažnije ističe potrebu za reafirmacijom religije, predlaže reformupravosudnog sistema i za razliku od Države i Državnika definirainstitucionalnu organizaciju zajednice.